Posvećeni život

Uvodnik

Ovo godište “Posvećenog života” obilježeno je zapaženim obljetnicama i događanjima. U svezi priprave za proslavu osamstote obljetnice odobrenja prvotnog Pravila, Konferencija franjevačke obitelji je izdala dokument “Živjeti po Evanđelju”, čiji hrvatski prijevod i ovdje prenosimo. Isusovci su slavili svoj jubilej dolaska u grad Zagreb. Karmelićanke Božanskog Srca Isusova slavile su proglašenje blaženom svoje majke utemeljiteljice. Ima tu i pokoji prijevod, osobito bih istaknuo onaj vezan uz nove oblike posvećenog života, koji je iziskivao mnogo truda i napora - nadam se da će biti i od koristi. Ali u posljednje vrijeme sve teže dolazimo do predavanja iznesenima na našim redovničkim skupovima, s vijećanja odgojitelja, s Redovničkog tjedna, s plenarnih i drugih susreta. Redovito to biva pod izgovorom da izlaganje treba još dotjerati za pismenu formu. Ovaj časopis nije znanstvena publikacija, već mu je namjera prvenstveno dati formativnu podršku redovništvu s hrvatskog jezičnog područja u smislu trajne formacije i cjeloživotne obnove, pa i obrazovanja. Stoga ohrabrujem naše prigodne izlagače i sve one kojima je na srcu obnovljeni duh redovništva da se ne boje slati svoja predavanja, prijevode, priloge i prijedloge, kako bi ovaj časopis ispunio svoju svrhu.

Zanimljivo je da zajednička inicijativa za koju postoje novci osigurani pri HKVRP i HUVRP teško nalazi ljude, suradnike i sadržaje za ostvariti se. Prešli smo na godišnji ritam izlaženja, jer smo od svih priloga mogli računati jedino na izlaganja s naših skupova, a i ta nam sada ne dolaze više redovito. Želimo li uopće časopis koji će se baviti redovničkom problematikom, i na koji način? Dok se istovremeno ljudi guše pod financijskim i svakim drugim teretom u vlastitim provincijama da bi izašlo vlastito, bilo službeno bilo pastoralno, glasilo. Kao da teško pronalazimo zajedničke teme i zajednički interes! Nije li to znakovita pojava za naše redovništvo? Je li uopće netko zainteresiran da istraži što se to događa s nama? I možemo li uopće o sebi govoriti kao nekom “Mi”?

Ova zvona ne zvone na malodušnost, iako je uvelike odražavaju. Ona su poziv svim redovničkim zajednicama da podignu glavu iz “vlastitih” poslova i da ujedine snagu na zajedničkim bojišnicama promocije zvanja, početne i trajne formacije, položaja u mjesnim Crkvama i društvu i dr…. Možda dragi Bog dadne da ne budemo slavili samo obljetnice slavne prošlosti, nego i ono što nam - kao zajedničko djelo - On bude blagoslovio za bolju sadašnjost i budućnost punu nade.

Urednik